Stavovi prema varijetetima srpskog jezika
Popular attitudes towards varieties of Serbian
Апстракт
Na osnovu dobijenih rezultata, može se zaključiti da većina ispitanika više vrednuje književni jezik, mada se istovremeno zalaže i za paralelnu upotrebu književnog jezika i zavičajnog govora, zavisno od situacije. Ma koliko se u javnom mnjenju favorizovala striktna upotreba književnog jezika, prirodno je da svaki govornik zadrži, makar neke osobine zavičajnog govora. Jezik je bezbroj puta dokazao da je sam sebi vodič i da ima savršen mehanizam samoregulacije. Razlika u vrednovanju gradskog i seoskog govora je neznatna tako da se može zaključiti da imaju isti status. Kao što je rečeno, fakultet i godina studija ispitanika nisu uticali na odgovore. Verovatno se radi o tome da su studenti, već na početku studiranja, bez obzira na kom su fakultetu, ličnosti sa uveliko formiranim stavovima prema mnogim fenomenima, pa i prema fenomenu jezika, i da se mnogi od tih stavova, tokom godina studiranja pa sigurno i tokom celog života, uopšte i ne menjaju. A jezički stavovi, koji uglavnom predstavlj...aju izvesne predrasude, spadaju u izrazito konzervativne stavove koji se veoma teško menjaju.
This paper discusses attitudes towards the varieties of the Serbian language. The research included 88 subjects (41 male and 47 female). Subjects were university students selected from all levels of study, from 18 different faculties and from 49 different towns. Subjects think that the standard variety of Serbian is better than its dialects, but they also support parallel use of both, depending on the situation. Town speech is better evaluated than village speech for its nuances, but generally speaking, it can be concluded that they hold equal status.
Извор:
Philologia, 2004, 2, 33-38Издавач:
- Udruženje građana Philologia, Beograd i Versita
Институција/група
Filološki fakultet / Faculty of PhilologyTY - JOUR AU - Kovačević, Borko PY - 2004 UR - https://repff.fil.bg.ac.rs/handle/123456789/234 AB - Na osnovu dobijenih rezultata, može se zaključiti da većina ispitanika više vrednuje književni jezik, mada se istovremeno zalaže i za paralelnu upotrebu književnog jezika i zavičajnog govora, zavisno od situacije. Ma koliko se u javnom mnjenju favorizovala striktna upotreba književnog jezika, prirodno je da svaki govornik zadrži, makar neke osobine zavičajnog govora. Jezik je bezbroj puta dokazao da je sam sebi vodič i da ima savršen mehanizam samoregulacije. Razlika u vrednovanju gradskog i seoskog govora je neznatna tako da se može zaključiti da imaju isti status. Kao što je rečeno, fakultet i godina studija ispitanika nisu uticali na odgovore. Verovatno se radi o tome da su studenti, već na početku studiranja, bez obzira na kom su fakultetu, ličnosti sa uveliko formiranim stavovima prema mnogim fenomenima, pa i prema fenomenu jezika, i da se mnogi od tih stavova, tokom godina studiranja pa sigurno i tokom celog života, uopšte i ne menjaju. A jezički stavovi, koji uglavnom predstavljaju izvesne predrasude, spadaju u izrazito konzervativne stavove koji se veoma teško menjaju. AB - This paper discusses attitudes towards the varieties of the Serbian language. The research included 88 subjects (41 male and 47 female). Subjects were university students selected from all levels of study, from 18 different faculties and from 49 different towns. Subjects think that the standard variety of Serbian is better than its dialects, but they also support parallel use of both, depending on the situation. Town speech is better evaluated than village speech for its nuances, but generally speaking, it can be concluded that they hold equal status. PB - Udruženje građana Philologia, Beograd i Versita T2 - Philologia T1 - Stavovi prema varijetetima srpskog jezika T1 - Popular attitudes towards varieties of Serbian EP - 38 IS - 2 SP - 33 UR - conv_1176 ER -
@article{ author = "Kovačević, Borko", year = "2004", abstract = "Na osnovu dobijenih rezultata, može se zaključiti da većina ispitanika više vrednuje književni jezik, mada se istovremeno zalaže i za paralelnu upotrebu književnog jezika i zavičajnog govora, zavisno od situacije. Ma koliko se u javnom mnjenju favorizovala striktna upotreba književnog jezika, prirodno je da svaki govornik zadrži, makar neke osobine zavičajnog govora. Jezik je bezbroj puta dokazao da je sam sebi vodič i da ima savršen mehanizam samoregulacije. Razlika u vrednovanju gradskog i seoskog govora je neznatna tako da se može zaključiti da imaju isti status. Kao što je rečeno, fakultet i godina studija ispitanika nisu uticali na odgovore. Verovatno se radi o tome da su studenti, već na početku studiranja, bez obzira na kom su fakultetu, ličnosti sa uveliko formiranim stavovima prema mnogim fenomenima, pa i prema fenomenu jezika, i da se mnogi od tih stavova, tokom godina studiranja pa sigurno i tokom celog života, uopšte i ne menjaju. A jezički stavovi, koji uglavnom predstavljaju izvesne predrasude, spadaju u izrazito konzervativne stavove koji se veoma teško menjaju., This paper discusses attitudes towards the varieties of the Serbian language. The research included 88 subjects (41 male and 47 female). Subjects were university students selected from all levels of study, from 18 different faculties and from 49 different towns. Subjects think that the standard variety of Serbian is better than its dialects, but they also support parallel use of both, depending on the situation. Town speech is better evaluated than village speech for its nuances, but generally speaking, it can be concluded that they hold equal status.", publisher = "Udruženje građana Philologia, Beograd i Versita", journal = "Philologia", title = "Stavovi prema varijetetima srpskog jezika, Popular attitudes towards varieties of Serbian", pages = "38-33", number = "2", url = "conv_1176" }
Kovačević, B.. (2004). Stavovi prema varijetetima srpskog jezika. in Philologia Udruženje građana Philologia, Beograd i Versita.(2), 33-38. conv_1176
Kovačević B. Stavovi prema varijetetima srpskog jezika. in Philologia. 2004;(2):33-38. conv_1176 .
Kovačević, Borko, "Stavovi prema varijetetima srpskog jezika" in Philologia, no. 2 (2004):33-38, conv_1176 .