Pisanje stvarnosti
Writing reality
Апстракт
Na likovnoj i književnoj sceni u toku XX veka dolazi do neprestanog zamagljivanja granice između umetnosti i stvarnosti. Likovne umetnosti prethodile su u uključenju dokumentarnog materijala u umetnički kontekst i to u formi 'ready-made' predmeta. U književnosti narativne tehnike koje su uključivale 'stvarnosnu građu' razvile su se kasnije u toku XX veka na tragu neprestane promene u odnosu između autora i naratora dela. U drugoj polovini XX veka metaforična i metonimijska poigravanja činjenicama iz stvarnosti postala su deo umetničkog teksta. Teoretičari kao što su Majkl Fuko, Umberto Eko, Linda Hačen bavili su se osobinom modernog teksta da u umetničkom kontekstu realizuje razne diskurse iz književnosti udaljenih društvenih tokova. Studije istoriografske metafikcije Linde Hačen u kojoj se književni tekst posmatra naspram istorijskog diskursa pruža doprinos dugom nizu postmodernih teoretičara književnosti koji su razmatrali otvorena pitanja odnosa književnosti i stvarnosti u modernom ...tekstu. Autori kao što su Salman Ruždi, Piter Akrojd, Džon Fauls, Ien Sinkler i Vil Self, pored mnogih drugih, koristili su činjenice iz stvarnosti kako bi ponovo stvorili i predstavili neposrednu ili udaljenu stvarnost u književnom tekstu.
During the 20th century, artistic and literary scenes witnessed a constant blurring of the boundaries between the artistic and the real. The visual arts first included the documentary in the form of ready-made objects. In fiction the narrative techniques which incorporated 'the real' developed later in the century, following the ever-changing role of the narrator and author. In the second half of the 20th century the text opened up to the metaphoric and metonymic use of facts to fictional ends. Theoreticians like Michel Foucault, Umberto Eco, Linda Hutcheon and others referred to the tendency of modern narrative to include literary and historical discourse in a single text. Linda Hutcheon's studies of historiographic metafiction, a narrative placed within historical discourse, added to a long list of post-modern thinkers who tried to provide answers to these open literary disputes. Authors such as Salman Rushdie, Peter Ackroyd, John Fowles, Ian Sinclair and Will Self, among others, hav...e used the factual in order to re-create, reinvent and re-write reality in their fictional worlds.
Кључне речи:
tekst / stvarnost / narativnost / kontekst / istoriografska metafikcija / fikcionalnost / činjenicaИзвор:
Филолошки преглед, 2011, 38, 1, 41-52Издавач:
- Београд : Филолошки факултет
Институција/група
Filološki fakultet / Faculty of PhilologyTY - JOUR AU - Jovanović, Aleksandra PY - 2011 UR - https://repff.fil.bg.ac.rs/handle/123456789/621 AB - Na likovnoj i književnoj sceni u toku XX veka dolazi do neprestanog zamagljivanja granice između umetnosti i stvarnosti. Likovne umetnosti prethodile su u uključenju dokumentarnog materijala u umetnički kontekst i to u formi 'ready-made' predmeta. U književnosti narativne tehnike koje su uključivale 'stvarnosnu građu' razvile su se kasnije u toku XX veka na tragu neprestane promene u odnosu između autora i naratora dela. U drugoj polovini XX veka metaforična i metonimijska poigravanja činjenicama iz stvarnosti postala su deo umetničkog teksta. Teoretičari kao što su Majkl Fuko, Umberto Eko, Linda Hačen bavili su se osobinom modernog teksta da u umetničkom kontekstu realizuje razne diskurse iz književnosti udaljenih društvenih tokova. Studije istoriografske metafikcije Linde Hačen u kojoj se književni tekst posmatra naspram istorijskog diskursa pruža doprinos dugom nizu postmodernih teoretičara književnosti koji su razmatrali otvorena pitanja odnosa književnosti i stvarnosti u modernom tekstu. Autori kao što su Salman Ruždi, Piter Akrojd, Džon Fauls, Ien Sinkler i Vil Self, pored mnogih drugih, koristili su činjenice iz stvarnosti kako bi ponovo stvorili i predstavili neposrednu ili udaljenu stvarnost u književnom tekstu. AB - During the 20th century, artistic and literary scenes witnessed a constant blurring of the boundaries between the artistic and the real. The visual arts first included the documentary in the form of ready-made objects. In fiction the narrative techniques which incorporated 'the real' developed later in the century, following the ever-changing role of the narrator and author. In the second half of the 20th century the text opened up to the metaphoric and metonymic use of facts to fictional ends. Theoreticians like Michel Foucault, Umberto Eco, Linda Hutcheon and others referred to the tendency of modern narrative to include literary and historical discourse in a single text. Linda Hutcheon's studies of historiographic metafiction, a narrative placed within historical discourse, added to a long list of post-modern thinkers who tried to provide answers to these open literary disputes. Authors such as Salman Rushdie, Peter Ackroyd, John Fowles, Ian Sinclair and Will Self, among others, have used the factual in order to re-create, reinvent and re-write reality in their fictional worlds. PB - Београд : Филолошки факултет T2 - Филолошки преглед T1 - Pisanje stvarnosti T1 - Writing reality EP - 52 IS - 1 SP - 41 VL - 38 UR - conv_87 ER -
@article{ author = "Jovanović, Aleksandra", year = "2011", abstract = "Na likovnoj i književnoj sceni u toku XX veka dolazi do neprestanog zamagljivanja granice između umetnosti i stvarnosti. Likovne umetnosti prethodile su u uključenju dokumentarnog materijala u umetnički kontekst i to u formi 'ready-made' predmeta. U književnosti narativne tehnike koje su uključivale 'stvarnosnu građu' razvile su se kasnije u toku XX veka na tragu neprestane promene u odnosu između autora i naratora dela. U drugoj polovini XX veka metaforična i metonimijska poigravanja činjenicama iz stvarnosti postala su deo umetničkog teksta. Teoretičari kao što su Majkl Fuko, Umberto Eko, Linda Hačen bavili su se osobinom modernog teksta da u umetničkom kontekstu realizuje razne diskurse iz književnosti udaljenih društvenih tokova. Studije istoriografske metafikcije Linde Hačen u kojoj se književni tekst posmatra naspram istorijskog diskursa pruža doprinos dugom nizu postmodernih teoretičara književnosti koji su razmatrali otvorena pitanja odnosa književnosti i stvarnosti u modernom tekstu. Autori kao što su Salman Ruždi, Piter Akrojd, Džon Fauls, Ien Sinkler i Vil Self, pored mnogih drugih, koristili su činjenice iz stvarnosti kako bi ponovo stvorili i predstavili neposrednu ili udaljenu stvarnost u književnom tekstu., During the 20th century, artistic and literary scenes witnessed a constant blurring of the boundaries between the artistic and the real. The visual arts first included the documentary in the form of ready-made objects. In fiction the narrative techniques which incorporated 'the real' developed later in the century, following the ever-changing role of the narrator and author. In the second half of the 20th century the text opened up to the metaphoric and metonymic use of facts to fictional ends. Theoreticians like Michel Foucault, Umberto Eco, Linda Hutcheon and others referred to the tendency of modern narrative to include literary and historical discourse in a single text. Linda Hutcheon's studies of historiographic metafiction, a narrative placed within historical discourse, added to a long list of post-modern thinkers who tried to provide answers to these open literary disputes. Authors such as Salman Rushdie, Peter Ackroyd, John Fowles, Ian Sinclair and Will Self, among others, have used the factual in order to re-create, reinvent and re-write reality in their fictional worlds.", publisher = "Београд : Филолошки факултет", journal = "Филолошки преглед", title = "Pisanje stvarnosti, Writing reality", pages = "52-41", number = "1", volume = "38", url = "conv_87" }
Jovanović, A.. (2011). Pisanje stvarnosti. in Филолошки преглед Београд : Филолошки факултет., 38(1), 41-52. conv_87
Jovanović A. Pisanje stvarnosti. in Филолошки преглед. 2011;38(1):41-52. conv_87 .
Jovanović, Aleksandra, "Pisanje stvarnosti" in Филолошки преглед, 38, no. 1 (2011):41-52, conv_87 .